Kad ritam pronađe srce 🏃♀️🌿⛰️
Zovem se Miluša Bošković i dolazim iz Crne Gore, iz Kotora – grada gdje se more i planine susreću na gotovo nestvaran način 🌊🏔️. Nastupam na trkama kao članica Skyrunning kluba „Lovćen“, kluba koji nosi ime planine koja je za mene mnogo više od terena za trening – ona je moj drugi dom.
Iako sam se sportom i trčanjem bavila i ranije, pravi kontinuitet počinje 2015. godine. Prije toga su postojale želje, treninzi koji su dolazili i odlazili, ali su posao, fakultet i svakodnevne obaveze često prekidali ritam. Nisam uspijevala da budem dosljedna, a bez kontinuiteta nema ni pravog napretka.
Prije nego što sam počela redovno da idem na trke, mnogo sam planinarila. Kroz planinarenje sam naučila da slušam prirodu, sebe i svoje tijelo. Upravo tu se rodila ljubav prema trčanju u prirodi – kao logičan nastavak svega onoga što sam već osjećala 🌿💚. Za mene je trčanje postalo savršen spoj kretanja, slobode, prirode i unutrašnjeg mira.
Sloboda na stazi adost koji rastu 🏔️✨
Najljepši dio trčanja je onaj osjećaj slobode dok sam na stazi. Taj trenutak kada adost sa sobom, sa disanjem i korakom, dok se pred tobom otvaraju planinski vidici 🌄. Trčim najčešće u planini, gdje svaki uspon traži snagu, ali ti svaki pogled vraća višestruko više.
Poslije treninga dolazi onaj poseban osjećaj sreće i zadovoljstva 😊 – tiha adost i samopouzdanje koje se gradi polako, ali sigurno. Trčanje me naučilo strpljenju, prihvatanju procesa i vjeri u sebe, čak i onda kada je teško.
Kroz trčanje sam upoznala divne ljude, ljude sličnih energija i vrijednosti 🤍. Upoznala sam nova mjesta, planine i zemlje koje vjerovatno nikada ne bih vidjela na isti način da nisam trčala.
Mnoge želje koje sam nekada imala danas su stvarnost – imala sam priliku da stanem na start nekih od najvećih i najpopularnijih trka u Evropi 🏁🔥. Još važnije od samog starta je to što sam te trke i uspješno završila, noseći sa sobom iskustva, emocije i uspomene koje ostaju zauvijek.
Jedna želja mi je i dalje na listi – da trčim neku trku u Sloveniji . Do sada nisam uzela učešće ni na jednoj, ali vjerujem da će doći i taj trenutak. Moj dugoročni cilj nije vezan za medalje ili plasman, već da ostanem što duže u svijetu trčanja, zdrava, motivisana i ispunjena ❤️.
Planine kao učitelj i intuicija kao kompas 🌄🧭💙
Moji treninzi su raznovrsni i uglavnom se odvijaju vani – veliki sam zaljubljenik u outdoor aktivnosti. Ne privlači me gradska gužva, asfalt ni buka. Više volim tišinu, kamen, vjetar i nepravilne staze koje traže fokus i snagu.
Često kombinujem trčanje i planinarenje, a staze koje biram nisu klasične i utabane. Imaju puno kamena, tehnički su zahtjevne i vrlo strme 🪨⬆️, pa više naginju formatu skyrunninga nego čistog traila. Volim treninge sa dosta uspona, a s obzirom na to gdje živim, to mi ne predstavlja problem.
Iznad Kotora, grada koji leži na samoj obali mora, uzdiže se Lovćen, sa najvišom tačkom na 1750 m/nv 🌄. Taj kontrast mora i planine oblikovao je i moj stil trčanja. Trčanje mi je primarno, ali ga prate i planinarenje, biciklizam 🚴♀️, a tokom ljeta neizostavan je i kajak 🚣♀️.
Onima koji tek počinju savjetujem da budu istrajni, posebno u početku. Važno je postaviti realan i dostižan cilj 🎯 – neku trku, izazov ili lični plan – koji će biti motiv da se trenira redovno. Mali ciljevi često vode ka velikim promjenama.
Nemam klasičan moto, ali imam principe koji me vode kroz život: pratim svoju intuiciju, radim ono što želim i u mjeri koja meni prija 🌟. Vjerujem da kada slušaš sebe i poštuješ svoj ritam, put se sam otvara.