Gdje je sve počelo 🌿
Ja sam baka Nuša 👵 i mama dvjema odraslim kćerima 💕. Mladost sam provela među gorenjskim brežuljcima 🏔️. Diplomirala sam na Fakultetu za sport 🎓, nekoliko godina radila kao animatorica u Mladinskom klimatskom lječilištu na Rakitni 🌲, a zatim krenula samostalnim poslovnim putem kao učiteljica Feldenkrais metode 🧘♀️.
Navodno pripadam kategoriji starijih veteranki 😄, ali na trail utrkama sam još uvijek prilično svježa salata 🥬.
Prije četiri godine mlađa kći odlučila je pretrčati stazu od 30 kilometara na UTVV-u 🏃♀️. Ponudila sam se da je pratim tijekom utrke… otprilike u stilu nekadašnje Mravljetove ekipe koja ga je „servisirala“ na njegovim ultramaratonima 🎒. Tog dana, početkom svibnja 🌸, uputile smo se u Vipavu. Jao 😍, kakva je tamo bila fenomenalna atmosfera! Uz glazbu iz Gladijatora 🎶 i start stotina trkača koji su jurnuli u uspone ⛰️ i na meni tada nezamislivih 30 kilometara dug trail. Dočekivala sam je na svakoj okrepnoj stanici 🥤 i s njom od sreće plakala na cilju 😭. Ne zbog pretrčanih kilometara, nego zato što je opovrgnula prognoze ortopeda da više nikada neće hodati i trčati bez bolova ❤️.
Dok sam je čekala, imala sam puno vremena promatrati šaroliko društvo trkača 👀. Svatko je trčao svojim ritmom, neki su veći dio staze prehodali. „Prokleta stvar“, rekla sam si 🤔, „pa to bih uz malo treninga mogla i ja!“ U meni su se probudile davne želje za ekstremnim izdržljivim izazovima 🔥. U mladosti sam potajno željela nastupiti na Triatlonu čelika 💪. Voljela sam planinariti i penjati se 🧗♀️. Kada sam toga dana u Vipavi čula za izniman uspjeh Anžeta Sobočana, koji je 170 km i više od 6000 metara visinske razlike pretrčao za 22 sata ⏱️, ostala sam šokirana spoznajom kakvi se potencijali izdržljivosti kriju u ljudskom organizmu 🤯.
Kad tijelo kaže: sada idemo 🌲
Ubrzo me znatiželja odvukla u tenisice 👟. Te ljetne večeri 🌅 nisam uspjela pretrčati ni 500 metara bez pauze. Trčanje po ravnom oduvijek mi je bilo strašno dosadno 😅. Zato sam sljedeći put radije otišla u brda ⛰️. Oduvijek sam voljela „gristi“ uzbrdice i uživati u spustovima u dolinu 😍.
Zbog dugogodišnje anemije, a kasnije i autoimune bolesti, postala sam spora i bez kondicije 😔. No s menopauzom se očito sve čudesno posložilo ✨.
Tijekom prvih uspona osjetila sam da u mojoj krvi ima dovoljno kisika 💨, postupno su se otvorili zaprašeni dišni putevi, srce ❤️ je bilo presretno što može ozbiljno obavljati svoju funkciju, a krv je sve veselije tekla venama do najudaljenijih kapilara 🩸. Možete li zamisliti što se dogodi ženi koja je više od dvadeset godina funkcionirala pod visokim opterećenjem s manjkom željeza u krvi? 🤷♀️ Mene je doslovno – „odtrailalo“! 🤪
Već iste jeseni 🍂 prijavila sam se na svoju prvu utrku 🏁. Umjesto mene morala ju je istrčati kći – dan prije koljeno me počelo nepodnošljivo boljeti 😣. Srećom, imam znanje koje mi pomaže održavati dobru biomehaniku pokreta i znam kako se izvući iz takvih situacija 🧠. Bol sam brzo uklonila i prvi Knap Trail prije točno tri godine istrčale smo zajedno 👭.
U planine, šume 🌳, ravnice, brežuljke i planinske pašnjake tjera me želja za samoćom, kretanjem u prirodi 🍃 i znatiželja u otkrivanju granica svoje fizičke i psihičke izdržljivosti 🔍. Na utrke se prijavljujem kako bih bila motiviranija za treninge 💥. Kada treniram, potpuno sam svjesna svega što osjećam. Slušam potrebe tijela 🙏 i neizmjerno uživam u osjećaju mišića, ritmičnom disanju 😮💨, dinamičnom kretanju i svjesnosti svega što me okružuje 🌍. Kamo ću ići ovisi o vremenu ☀️🌧️; koliko ću pretrčati ovisi o raspoloženju i vremenu koje imam na raspolaganju ⏳.
Divlja, zahvalna i slobodna 🔥
Na utrkama uvijek iznova iznenađeno otkrivam koliko sam snažna 💪, dobivam uvid u dosad skrivene i nepoznate kutke svoje osobnosti 🪞 i tome se čudim 😮. Već prije starta padnem u neku vrstu transa ✨ i nesvjesno se pretvorim u nešto vrlo divlje i iskonsko 🐺. Tih sati postoji samo potpuna svjesnost tijela, nekoliko metara staze ispred mojih stopala 👣 i briga za osnovne fiziološke potrebe. Volim osjećaj kada se mozak isključi 🧠❌ i kada postignućem iznenadim samu sebe 🌟.
Naravno, nisam brza ni elegantna trail trkačica. Prijateljica kaže da trčim kao neka baka 👵 (što uostalom i jesam), ali zatim doda: „Ali i nakon šezdeset kilometara ona još uvijek trči!“ 😄
Moja želja: da se još dugo osjećam kao sada – mladoliko i vitalno 🌱.
Moj cilj: Prije nekoliko godina Stanka i Dejan, pokretači i organizatori prvih ultra trail utrka u Vipavskoj dolini, poklonili su mi veliku crvenu sportsku torbu 🎒 na kojoj piše Tor des Geants. Pretprošle godine saznala sam što to znači 🤍. Slučajnost ili znak? ✨ Granice si postavljamo sami. Ja ću i dalje uživati u slobodi 🕊️ i društvu svih koji me u ovom novom razdoblju mog života prate i podržavaju 🙌, na čemu sam im neizmjerno zahvalna 💖.
Zahvalna sam i svima koji djeluju u pozadini ovog sve popularnijeg sporta 👏: organizatorima, volonterima i sponzorima utrka u Sloveniji i Hrvatskoj, koje su iznimno dobro organizirane. Svaka utrka je prekrasno iskustvo ✨, gdje je izvrsno posvećena pažnja svakom detalju. Oduševljeno otkrivam nova mjesta i staze 🗺️ i rado im se vraćam 😊.
Moj moto:
„Ako ne pokušaš, ne doživiš.“ 🚀