🏃♂️✨ Početak jedne trkačke priče
Zovem se Robert, imam 47 godina i dolazim iz Splita 🌊 (sada bi valjalo nastaviti da skupljam salvete i volim sve što vole mladi 😄, ali promašio bih temu). Trčati sam počeo kao svaka beba 👶 čim sam stao na noge pa sam poslije naučio i hodati zaboravivši potom kako prirodno i ispravno trčati. Podsjećao sam se zatim u kraćim etapama i neredovito od puberteta istrčavši nesistematično i dva polumaratona 🏃♂️ da bih se redovito počeo baviti trčanjem od 37. godine života shvativši da posljedice pustog dotad popijenog piva 🍺 neće same nestati. Radilo se o cestovnom trčanju uz nekoliko istrčanih polumaratona jer tko je vidio one luđake 😅 što trče po brdima i šumama 🌲 uzbrdo i nizbrdo. Međutim, nakon obostrane diskus hernije 💥, polako sam od 41. godine otkrivao čari i prednosti trail trčanja 🏞️ da bih u 43. godini istrčao i svoju prvu ultru 🏅. Tu treba istaknuti prijatelje 🤝 izvan traila koji su me uvukli u tu zajednicu koja je valjda zahvaljujući navali endorfina 😊, endokanabida, ponekad adrenalina ⚡ i svakako serotonina 😄, neopisivo zdravo, drago i dobro društvo ❤️.
⛰️🌿 Ljubav prema trailu i slobodi
Neki su dakle počeli prvo planinariti 🥾 da bi u tim planinama počeli i trčati, dok je kod mene bilo obrnuto 🔄, prvo sam počeo trčati da bi me put odveo u planine ⛰️. Osjećaj kada osvojite greben 🏔️ i onda po njemu “letite” 🕊️ i postanete dio netaknute prirode oko sebe 🌿 je neopisiv, kao i onaj kada se sjurite nizbrdo ⬇️ kroz neprestano promjenjiv teren, a noge se prirodno isprepliću, koče, ubrzavaju ⚡ neprestano mijenjajući težište tijela. Pojednostavljeno rečeno, kod trčanja me motivira osjećaj slobode 🕊️.Trčanje je zahvalno i u tome da koliko u njega uložite 💪, toliko će vam se vratiti i stalno se ima što učiti 📚, poboljšavati, napredovati 📈. Ove zimske sezone ❄️ sam prvi put u trening ubacio jaču bazu (koja je neusporedivo slabija od boljih trkača 😅) ispod donjeg laktatnog praga (čitaj više sporijih istrčanih kilometara 🐢) uz nešto jačih i bržih treninga ⚡ trudeći se pritom održati višu kadencu (čitaj više koraka u minuti 👣) što je na ovih prvih nekoliko utrka u godini polučilo bolji rezultat 🏆.
🎯🔥 Ciljevi, savjeti i motivacija
Moj trening je dakle kombinacija cestovnog trčanja 🛣️, odlaska u planine ⛰️ i brda koje okružuju Split 🌊: Mosor, Perun, Kozjak 🏔️ i treninga snage 💪 u parkiću s vlastitom težinom i elastičnim trakama. Želja mi je nastaviti poboljšavati rezultate 📈 dokle god to bude moguće znajući da će prije ili kasnije doći trenutak ⏳ kada ću se naći na padajućem dijelu krivulje zuba vremena svjestan da je pritom nužno održavati zdravlje ❤️. Utrke doživljavam prvenstveno kao natjecanje samog sa sobom 🧠 pa tek onda i s onima za koje mislim da su mi kondicijski blizu. Ciljevi su mi istrčati sljedeće godine utrku od 100 milja 🏁, nastaviti u otkrivanju novih staza 🧭 i izazova te uživati u trčanju 😊 jer ako nema gušta, onda nema ni smisla.
Ako razmišljate o tome da počnete trčati 🤔 – a što vas koči? Krenite polako 🐢 i gledajte sebe, ne druge. Svaki novi dan u kojem podignete broj otkucaja srca ❤️ je napredak. Svako ispunjenje malih ciljeva 🎯 je radost 😊. Polako i rezultati će doći. Danas je lako doći do informacija 📱 o tome kako trčati ispravno, samo je potrebno filtrirati relevantne izvore od onih koji samo skupljaju klikove 🖱️. I znajte da što vrijedi za jednoga, ne mora vrijediti i za drugoga. Svatko je građen drugačije, svaki metabolizam je drugačiji i svi imamo drugačija stopala 👣 i noge pa ne preostaje nego tražiti 🔍 i iskušavati koja oprema 🎽 i koja prehrana 🥗 vam u trčanju najviše odgovara.
Ako uspijete zavoljeti trčanje ❤️, voljet ćete više sebe i ljude oko sebe koji to zaslužuju 🤍. Kao što kažem svojoj boljoj polovici 💑, kud ćeš bolje, svaki vikend ti bježim 😄 pa ti se opet vratim. I jedna grunfovska za kraj 😄 – samo naprijed 🚀, nikad nazad!