Počeci i put prema planinama 🏔️
Moje ime je Marko Leban i dolazim iz prekrasnog malog planinskog sela Lazec, koje se nalazi na južnim obroncima ispod Bevkovog Vrha. Nakon nekoliko selidbi i pokušaja da krenemo ispočetka, supruga i ja smo na Vrsniku sagradili kuću i smjestili se. Kasnije se tako ukazala prilika da izbliza upoznam alpinizam. Možda sam se upravo zbog toga počeo baviti i trčanjem — s ciljem stjecanja što bolje kondicije za višesatne prilaze ispod stijena visoko u planinama. 🏃♂️⛰️
Kad sam gledao fotografije s prve utrke na Bevkov Vrh, mislim da je to bilo 2006. godine, rekao sam sebi da bih možda i ja to mogao. I tako je sve počelo.
Utrke, motivacija i ciljevi 🏅
Svake godine još pokoja utrka više, sve do 2011., kada sam se konačno odlučio za svoj prvi GM4O, na koji sam uvijek gledao sa strahopoštovanjem — a vrijedio je i kao Svjetsko prvenstvo. Uz dobru pripremu, maraton sam odradio bez problema, s ogromnim osmijehom na cilju. 😄
Mnogo pozitivnih ljudi na jednom mjestu, koje sam kasnije i osobno upoznao, davali su mi veliku motivaciju za dalje. Tako se spontano formirala i skupina „rivala“ s kojima smo se međusobno natjecali, a s godinama su došli i rezultati te postolja.
Veliku motivaciju daje mi i lagano trčanje kroz šumu, gdje možeš zaboraviti određene misli ili se baš nekima posvetiti. 🌲
Budući da sam već dva puta sudjelovao na svjetskom veteranskom prvenstvu, ove godine sam si postavio stvarno težak cilj: PTRF 100+ km, navodno najteži ultra maraton kod nas. Cilj mi je na toj utrci doći do cilja u jednom komadu, haha 😂 — možda unutar 24 sata? Inače, želim trčati još dugo, što dulje i što dalje.
Trening, razmišljanje i poruka drugima 💪
Trening ovisi o tome za kakvu se utrku pripremam, a inače treniram otprilike svaka tri dana. Za zahtjevnije utrke vrlo mi je važan i aktivan odmor neposredno prije natjecanja. Općenito treniram po osjećaju, bez stručnog nadzora. Alkohol svakako treba izbaciti. ❌🍺
Jedno je opušteno trčanje za uživanje, a drugo priprema za utrku — jer kad izađeš iz zone komfora i počneš se „mučiti“, tada pravi trening zapravo počinje. 🔥
Početnicima bih preporučio lagan početak, pri čemu je najvažnije da uživaju. Rezultati dolaze sami ako ustrajemo. Postoje i razni trkački klubovi i udruge s trenerima, što zasigurno nije loš izbor. Naravno, sve ovisi o tome što tko želi — kao što sam rekao, najvažnije je da je svatko zadovoljan sam sa sobom. 🙂
Ne znam imam li neki poseban životni moto. Možda je to jednostavno to da, čak i kad ne ide, pokušam zaboraviti i gledati naprijed prema onome što tek dolazi. A u trčanju mi je važno da se međusobno bodrimo i pomažemo, a nakon utrke veselo podružimo. 🤝🎉